Ovaj vikend su stariji izviđači imali izlet na Fruškoj gori. Plan je bio da se autobusom ode do Popovice, te odatle do Iriškog venca, pa do Paragova i odatle autobusom nazad za Novi Sad. Ruta je bila dugačka oko 11 kilometara na čijem kraju je bilo planirano pečenje roštilj kobasica.
Usput smo obišli, Orlovo bojište, Perinu pećinu, metorološku stanicu koja je bombardovana 9. Na Iriškom vencu, smo videli 7 veoma lepih, slatkih i umiljatih maca kojima nismo mogli da odolimo, a da ih svi ne pomazimo, nakon njih smo stali kraj spomenika Slobodi i odali počast palim borcima recitovanjem par partizanskih stihova.
Zatim je bio plan da se ide planinarskom stazom do Paragova, ali pošto smo mi izviđači i znamo kako da se snađemo u prostoru, odlučili smo da idemo „prečicom“. Kao što to često biva, ta prečica nije bila prečica, ali nam je omobućila da uživamo u lepoti i tišini šume. Na tom putu smo naišli na deblo koje je palo preko grebena potoka, te su se oni smeli odvažili da pređu preko njega.
Mesto za roštilj smo odlučili da bude pored lovačke čeke, jer nam je ona odavala utisak tabora. Vatra se brzo zapalila, kabasice još brže ispekle, a najbrže su bile pojedene. Kada smo krenuli ka Paragovu mrak je polako padao, tako da smo bili u trci s njim, koće pre, mi stići ili on pasti. Mrak je pobedio, ali to nas nije sprečilo da istim tempom nastavimo dalje.
Na autobus smo stigli kao što je i bilo planirano, te smo uspeli da ispošujemo i satnicu, iako smo imali razna skretanja sa puta usled zanimljivosti.